Kako sam stao u odbranu Lajpciga?

JOHNNY KILLS

Juan Mata, renesansni čovjek

Piše:
Dino Begić

12/02/2017

Da je ovakav Juan Mata član neke progresivne, hipsterske ekipe ne bi se moglo opstati od hvalospjeva na društvenim mrežama, a onda i u medijima izrečenim na njegov račun. Ovako je samo još jedan kotačić  u stroju gospodara tame, zamjenjiv u svakom trenutku, uvijek pogodan za pregaziti makijavelističkim idejama. 

Gledam jučerašnju utakmicu Manchester Uniteda protiv Watforda i čudim se kako je taj igrač napredovao u zadnje dvije-tri sezone, kako je odbio postati prašina historije i odlučio se prilagoditi zahtjevima modernog fudbala. Fudbala tako kobnog po igrače njegovog profila i pozicije. Jer fantaziste danas ne postoje; nema više Riquelmea. Postoje hibridi poput Lallane, industrijalci koji su tu radi presinga i obavljanja prljavog posla. Postoje Silve koji su pretvoreni u osmice ili čak šestice poput Nasrija. Postoje i Alliji koji su skrivena opasnost iza nominalno prvog napadača ekipe i rasni strijelci. Postoji i jedan jako kul momak u Monacu, Bernardo Silva, sakriven na krilu, a onda i tu nama pred nosom, Juan Mata.

Čak je i tu, u svom domu, Manchester Unitedu, poziciju iza napadača morao prepustiti nekim drugim likovima; ne jer nije dovoljno dobar, nego jer su se zahtjevi date pozicije promijenili. Pa tu malo zaigra Pogba da ga se riješi dječjih bubica i spasi dodatnog pritiska, pa Armenac koji razmišlja i igra brže nego što su njegovi zemljaci svirali i pjevali o tome kako plaču kad anđeli umiru. I Fellaini je bio dostojan pozicije jedno vrijeme. Paralelno s tim, Španac je radio i lomio utakmice, unaprjeđivao svoju igru i danas je postao kompletan ofanzivac. Odlučio je prihvatiti igru genetike i raditi na onome što može popraviti, ne trošeći energiju na ono što će bez obzira na trud ostati takvo kakvo jeste.

 Na oduvijek perfektnu viziju i zadnji pas, dodao je strašno puno rada na suho, otvaranja prostora za saigrače, utrčavanja, trzanja zadnje linije. Danas perfektno razumije prostor i njegove zakonitosti. Ako se Ibrahimović spusti u polje, Mata napada u dubinu. Ako ostane visoko, ponovo se pretvara u kreatora. Ako Valencija izađe visoko, Mata ulazi u međuprostor i oslobađa Mikija, Pogbu ili koga već tko igra do njega u ofanzivnoj liniji. Nije najbrže krilo koje možete zamisliti, ali koga briga. Nije ni neki presing igrač, ali nikad neće zanemariti svoje zadatke. Bilo da se mora vratiti na dvadeset metara i biti ispomoć beku, bilo da mora pročitati akciju, izaći i zatvoriti liniju dodavanja, bilo da mora napasti igrača s loptom, on će to uraditi. Sigurno!

 Možda je Ibrahimović trenutno najkvalitetniji Unitedov ofanzivac, Martial najbolji dribler u izolacijama, Miki najdinamičniji igrač, ali Juan Mata je postao mali renesansni čovjek bez kojeg se ekipa više ne planira. Par godina nakon što je proglašen viškom od istog trenera koji ga danas vodi, spoznao je da je takav potez dijelom i do njega, vrijedno radio i natjerao tog istog trenera da se uporno posipa pepelom. Nije pitanje više koliko vrijedi, nego šta predstavlja, a Juan Mata trenutno predstavlja dokaz da se ne isplati uvijek ići linijom manjeg otpora. Mogao je biti nosilac igre u nekoj ekipi sredine tabele u ligi sporijeg tempa, mogao je slagati pare na račun igrajući rekreativni fudbal u Kini ili Americi, umjesto toga odlučio se boriti i borbom sebi osigurati mjesto u ekipi u kojoj želi igrati.

Zato sljedeći put kad vidite Juana Matu kako postiže i slavi gol s potignutom šakom u zrak znajte da to nije obično slavlje, nego simbol otpora i podsjetnik da posvećenost uvijek biva nagrađena. 

Starac i more