Bohemian Rhapsody: Notes from the Belgrade Derby

POMAŽEMO MEŠI

Nekoliko ideja kojima gajimo nadu u Briselu

Piše:
Rijad Durkić

@RijadDurkic

05/10/2016

Sitno brojimo do važnog gostovanja reprezentacije Bosne i Hercegovine u Briselu i duela s velikim favoritom u grupi, na papiru goropadnom Belgijom. Još uvijek su svježa sjećanja na pomalo razočaravajući nastup Marca Wilmotsa i njegovih izabranika u Francuskoj, sjećamo se i gostovanja naše reprezentacije koju je vodio Baždarević prije nešto više od godinu dana.


Kvalifikacije su još mlade, novi belgijski selektor tek kreće u gradnju svog tima, pravo vrijeme da se sa stadiona Kralja Baudouina donese nešto više od ranije upisanog poraza. Dramaturgiju pojačava izostanak najboljeg igrača, sjajnog Kevina De Bruynea. Uostalom, sportski je nadati se. 


Belgija je poslije ispadanja u četvrtfinalu Eura shvatila da je društveno politički značaj izbornika ujedinitelja ipak premal, kad se u računicu uzme njegova trenerska naivnost, poslovični nedostatak igre i rezultati znatno lošiji od igračkog potencijala reprezentacije. Wilmots je po mnogima bio najlošiji selektor neke reprezentacije ljetos u Francuskoj, a konkurencija nije bila laka. Savez je na njegovo mjesto stavio selektora koji nije prevelika zvijezda, ali je na svim poljima višestruko jači od igračke legende. Roberto Martinez je dobro poznato ime, španjolski trener s bogatim otočkim iskustvom, strateg čije su ekipe obično igrale mnogo bolje nego je njihov kadar to obećavao. Iako mu je posljednji angažman u Evertonu, bio ujedno i najslabiji, Martinez ima sve preduslove da igru Belgije unaprijedi bar za klasu.

Martinez je trener koji teži igri, ali je dovoljno veliki pragmatik da ne forsira idealistično neke vlastite modele, ako već ne prolaze. Igra s Swanseam i Evertonom bila je značajno drugačija od onog što je forsirao s Wiganom. Ovdje ima igrački kadar s kojim može doslovno sve što zamisli, ali sad je tek na početku. 


S druge strane stajat će Meša Baždarević, trener koji je osjetno popravio svoj status na mojim rang listama. Baždarević ne vuče često sasvim logične poteze, u baražu je bio nadigran, ali primjetan je određen progres u igri reprezentacije, izjave i promišljanja imaju veću težinu nego što je bio slučaj s prethodnikom, taman toliko da čovjek ima vjere u stvari koje se dešavaju i da dovoljno kredita reprezentaciji u ovim sigurno teškim kvalifikacijama. Ipak, Belgija je veliki ispit. 


Bilo kakav pozitivan rezultat iz Brisela bio bi ogroman korak ka plasmanu u Rusiju, a za njega će trebati odigrati najbolju utakmicu u dosadašnjem dijelu mandata Mehmeda Baždarevića. Baždarević će morati postaviti ekipu dovoljno stabilnu da izdrži belgijske napade, sposobnu da zadrži loptu koliko je to moguće, ali i da zaprijeti bilo izpozicijskih napada, bilo iz kontre. 



Iako sam nacrtao svojih idealnih 11 za Brisel, od imena igrača u početnoj postavi, važnije je poštivati neka načela, koja smo mogli usvojiti ili bolje rečeno lekcija koje smo mogli naučiti u prošlosti. Prva od takvih je pozicija Miralema Pjanića. Najlošija Baždarevićeva odluka u zadnjem našem gostovanju kod Blegije bila je pozicioniranje Pjanića na desetki, odmah iza Edina Džeke. Pjanić je tako veći dio utakmice više dio sistema, nego do vlastite aktivnosti, odsječen od lopte i pasivan. Osnovni kredo naše igre trebao bi biti kako obezbijediti mogućnost da lopta bude najčešće kod našeg najboljeg i najkreativnijeg igrača ili da bar je on ima na počecima napada, da između zadnje linije i njega obično ne budu dva protivnička holdera, ako ne još neko iz prednje linije. S Pjanićem na lopti naša igra dobija na dinamici i šematici, lakše okrećemo stranu i logičnije koristimo sve snage na terenu. 


Pjaniću treba podrška u vezi, skoro pa fizička zaštita, a Haris Medunjanin nije dovoljan za jedan ovakav okršaj. Zbog toga bih do Pjanića, a odmah ispred zadnje linije volio vidjeti Seada Kolašinca. Kolašinac je tu poziciju relativno često znao igrati u Schalkeu, čak neke derbije sa Borussiom iz Dortmunda, tako da njemu to neće biti nepoznat dio terena niti nova uloga. Pomjeranjem Kolašinca prema sredini terena, na njegov lijevi bok bio otišao Zukanović, a na stopersku poziciju Ermin Bičakčić. Ima nešto između selektora i stopera Hoffenheima, pa ga ovaj zapostavlja, ali njegova korpulentnost dobro će doći u okršajima s Lukakuom ili Bentekeom. Ovakva naša zadnja linija može parirati Belgiji i kad eventualno bude plitko ispred Begovića. 


U prednjoj liniji zamjenio bih defanzivno upitnog Edina Višću, te stavio nekog za koga bih bio siguran da neće zaboraviti svog beka kad ovaj pređe na našu polovinu, a koji će često stajati blizu belgijskog krila (bez obzira da li to bio Hazard ili Carrasco), ne dopuštajući da ovaj ostaje sam jedan na jedan sa Vranješom. Oživjeli Izet Hajrović izgleda kao dobra opcija, a zanimljiv je i Danijel Milićević koji igra u odličnoj formi već duži period. 


Namjerno sam izostavio stalnu dvojbu da li igrati s dva napadača, tj. Džekom i Ibiševićem u klasičnoj 4-4-2 formaciji. Vjerujem da to i kod selektora nije opcija za razmišljanje, bar na početku utakmice. Reperkusije koje donosi takav odabir više puta su objašnjavane. 


Od Martineza očekujem neki trik, možda Hazarda centralno na desetki ili nešto slično. Teško je prognozirati izgled reprezentacije koja ima novog trenera i tako bogat igrački kadar. Mi trebamo vjerovati u svoje snage i probati na najbolji mogući način iskorisiti šanse koje nam utakmica ponudi. Nije naivno vjerovati da se u petak možemo radovati. 

Magarci