Bilo bi mi lako, da te ne volim

KRUHA I IGARA

Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu: Mračna strana nogometa i dvostruki standardi

Piše:
Juraj Vrdoljak

@Sobonja

29/08/2016

Nedavno održan hrvatski derbi, prvi u sezoni, ponudio je unazad nekoliko sezona više manje standardnu kulisu na tribinama, ali i na terenu. Praktički popunjen poljudski stadion nosio je pjesmom jedanaestoricu u bijelom, ali avaj. Dinamo je ponovno demonstrirao individualnu klasu i prošetao se do nova tri boda, ovog puta rekordnom (0-4) pobjedom u Splitu. Razlika u kvaliteti je neosporna, ne ipak tolika da se pobjeda Dinama s 4 gola razlike u Splitu okarakterizira kao „još jedan dan u uredu“, ali Hajduk trenutno još uvijek ne može kvalitativno pariradi Dinamu.

Nakon utakmice na površinu je isplivao jedan detalj. Portal nogometplus izdvojio je detalj u kojem Ante Ćorić, mladi hrvatski reprezentativac kojeg se kontinuirano povezuje s transferom u Manchester City, nakon jednog grubljeg starta naizgled dobacuje Jeffersonu, tamnoputom igraču Hajduka, vlastite afinitete o općenju s tamnoputim majkama.

Situacija nije eskalirala, niti se ušlo u dublju analizu da li je do incidenta zaista i došlo. Međutim, nije se naknadno analizirala ne radi toga što je navedena snimka loša pa se ne može utvrđivati tako težak prekršaj, ili jer je sam Jefferson odbacio mogućnost rasističke uvrede na svoj račun, što nije. Ne, stvar nije poprimila šire dimenzije zbog cijelog niza opravdanja, među kojima nema ova dva navedena. Doduše, ne zna se koje je manje validno.

Od „ma daj, to su prokazali ljudi koji su osvjedočeno obojani hajdučki, pa sad traže bilo što da bi prekrili svoju sramotu“ do „pa zašto bi malog, koji je odličan nogometaš, ubacili u probleme radi komentara u žaru borbe“; dva pola na spektru opravdavanja potencijalnog rasista Ćorića su svaki na svoj način lišeni bilo kakve logike. Pogotovo drugi.

Kada je u ljeto 2015. Jamie Vardy, tada tek prvo ime u napadu borca za opstanak Leicestera ispred jednog casina maltretirao osobu azijskog porijekla, vrijeđajući ga pritom korištenjem rasističkih izraza, nacija je reagirala. Vardy se ispričao poprilično generički, a osim nekolicine novinara, poput Telegraphovog Jonathana Liewa, koji su inzistirali da standardan folklor žaljenja i novčane kazne odbijene od ionako ogromne plaće nisu dovoljni, stvar nije imala teže posljedice za napadača Leicestera. Ipak je u tom trenutku on bio heroj nacije; prvo ime najveće nogometne senzacije ne samo u Engleskoj, već i u Europi unazad dosta vremena. Vardy je u tom trenutku bio u rekordnom nizu od jedanaest uzastopnih utakmica u kojima je zabio gol, što je Leicester držalo na vrhu ljestvice a njega dovelo na prag poziva u englesku reprezentaciju za predstojeći Euro u Francuskoj. Što sad da kvarimo tu lijepu priču radi nekakve gluposti izrečene u sitne noćne sate?

Gary Lineker, bivši napadač i ikona Leicestera, u intervjuu za The Guardian se na incident osvrnuo riječima: „ljudi rade pogreške i kažu glupe stvari; on je jedan od takvih i ispričao se za to“. Da Linekerova struja svijesti bude još gora, dodao je i kako je u tom kontekstu jako važno „kako to kažeš i gdje“.

Međutim, ja dobro poznajem nogometaše i znam da nisu uopće generalno rasisti. Naslušao sam se komentara na terenu, koji su varirali od rasističkih do klasičnih uvreda, i to je većinom bilo izrečeno tek u žaru borbe“, poentira današnji voditelj jednog nogometnog TV showa u Britaniji.

Linekerova semantička razina u ovom komentaru je otprilike ona u kojoj je situacija svedena na razinu „šege“, glupe pošalice čovjeka koji je ispričao lošu šalu, i sada je nastao onaj neugodni muk. Rasizam očito za njega nije uvijek rasizam, jer ako ste vi Jamie Vardy, idol nacije, i maltretirate čovjeka koji se, eto, drznuo naći pred kockarnicom i pritom biti azijskog porijekla, onda morate računati da nogometaši vole „raditi i reći gluposti“, ali da one nisu rasističke, pa čak ni kad na terenu nekome date do znanja da mu želite spolno općiti s majkom, za koju naglašavate da je tamnoputa.

Tu se vraćamo na izvorište problema, legitimaciju isključivo jer se nogometaši percipiraju kao medij putem kojeg se provodi ona izreka „kruha i igara“. Navijači, kao što je u Leicesterovom slučaju i Lineker, teško će zauzeti objektivno stajalište po pitanju takvog vida incidenata koji uključuju njihove ljubimce. Nije za očekivati da će navijači Leicestera, pa čak ni oni koji su i sami azijskog porijekla, pogledati situaciju s kritičke distance i reći „da, na stranu činjenica da je on fokalni dio momčadi koja me čini euforično radosnim iz vikenda u vikend, ali radi takvih gnjusnih stvari zaslužuje da ga se drastično kazni, makar to značilo da Leicester na kraju radi njegovog izostanka neće biti prvak“.

Isto kao što se moglo čuti skandiranje podrške Adamu Johnsonu, osuđenom pedofilu, od strane navijača njegovog Sunderlanda, ili kada navijači Chelseaja tvrde da je rečenica u kojoj John Terry Antona Ferdinanda naziva „crnom p****“ tek „sarkastična primjedba“; navijači kreiraju taj svojevrsni perpetuum legitimacije tako što zauzimaju potpuno iracionalne stavove kada trebaju obraniti svoje sudjelovanje u kultu ličnosti. Pitajte samo Linekera o kontradikciji; Vardyjev slučaj je „gluparija“, ali evo kako je reagirao u sličnim slučajevima koji nisu uključivali miljenika:

Just saw the video of the Chelsea mob's deplorable behaviour and racist chants. Sickening, embarrassing, moronic, disgraceful.

— Gary Lineker (@GaryLineker) February 18, 2015

On a serious note, the racist abuse in Serbia appeared to be at its most vile. If that was indeed the case FIFA must take strong action!

— Gary Lineker (@GaryLineker) October 16, 2012

U redu je dok niste taj tip u kazinu. Šega je dok vi niste „crna p****“. Zabava je dok niste „peder“ na lomači Andyja Graya, napadača Burnleyja. Ja još nisam roditelj, ali dok ću jednog dana voditi dijete na tribine da preko stadionske atmosfere spozna što znači pojam navijačke solidarnosti, borbe za ideale i privrženosti, ne bi htio da mi djetetu uzori budu takvi ljudi. Još manje da mi i dijete potpadne pod taj autodegradirajući način razmišljanja. Bilo tko od nas bi bio opravdano stigmatiziran za cijeli život kada bi kolegi na poslu (kojeg ne bi dugo zadržali) „u žaru rasprave“ izrazio afinitete o općenju s njegovom majkom, koja je eto pritom „crna“, „pederska“ i sl. Da povučem još jednu lokalnu paralelu; bilo tko od nas bi u pokušaju izvlačenja desetaka milijuna eura iz firme tako što pritom – uz čitav niz prekršaja – potkradamo državni proračun vrlo brzo završio iza rešetaka i bio stigmatiziran za čitav život. Ali ne i u Hrvatskoj.

Samo se pritom kvalificiraj u skupine Lige prvaka, donesi Leicesteru titulu, zabij gol Liverpoolu... i nemoj me, zaboga, tlačiti s tim glupostima.

Magarci