Pad Furije; možda nije trebalo biti tako...

PLANETA BAYERN

Rondo više ne stanuje na Allianz Areni

Piše:
Rijad Durkić

@RijadDurkic

12/07/2016

Ponedeljak 11. jula 2016. bio je veliki dan u istoriji fudbala. Jednog dana istorija će pisati da je Portugal s trofejem prvaka Evrope tog sunčanog julskog dana letio kući, da je Cristiano Ronaldo hramajući ušao u neku novu fudbalsku dimenziju, te da su Francuzi proživljavali prizemljenje najvećeg poraza u svojoj fudbalskoj istoriji.

U jednoj drugoj fudbalskoj dimenziji, onoj klupskoj, dešavala se smjena na tronu. Baš tog ponedeljka prvi radni dan u novom klubu imao je Carlo Ancelotti. Nešto više od tri godine nakon što je istu stvar uradio njegov prethodnik Pep Guardiola, talijanski strateg imao je skoro identičnu rutinu. Ušetao je u press salon Allianz Arene, prozborio nekoliko desetaka rečenica na solidnom i brzo sklepanom njemačkom, te istog dana prvi put u kopačkama potrčao sa svojim novim igračima. Sve ostalo bilo je potpuno drugačije.

Razlike između ta dva po svemu velika fudbalska trenera toliko su velike, da su ova idejno potpuno ista dva prva dana u karijeri novog trenera Bayerna izgledala potpuno drugačije. Taj već sad davni četvrtak 27. juna 2013. bio je jedan od glamuroznijih dana u Bayernovoj istoriji; rekordan broj kamera, parkirani novi elegantni sponzorski Audiji na travi velelebne arene, trening uživo na javnim televizijama i pred desetinama hiljada ljudi na Allianz Areni. Guardiola karizmatičan kakav jeste, u tamno sivom odjelu, govorio je kao fudbalski mistik, filozof i nemjesnik u isto vrijeme, pričao je optimistično, idealistično, kao da nagovještava neka nova vremena, svijet bez ratova i s isključivo mirom u svijetu. U tim vremenima predviđao je naporan i krvav rad, odricanja, vjeru, nadu i rezultat, koji nije ispred nekih drugih ideala.  Oko njega, poput apostola smješili su se ponosno čelnici Bayerna Uli Hoeneß, Karl-Heinz Rummenigge i Matthias Sammer.

Kad je došlo vrijeme treninga Pep je potrčao s loptom izgledajući jednako sposoban za trenig kao igrači koji su ga s divljenjem gledali. Došao je trener koji je veća zvijezda od njih, fascinirano su djelovale čak i najveće zvijezda Bayerna Franck Ribéry i Arjen Robben, najbolji svjetski krilni tandem i igrači koji su samo dva mjeseca ranije postali prvaci Evrope s Bayernom, srušivši veliku Kloppovu Borussiju i potukavši do nogu Barcelonu, sa čak 7-0. Sve to nije bilo dovoljno u poređenju s divljenjem kojim su gledali novog trenera iz Santpedora u Kataloniji. Svi su bili zaljubljeni. Odmah od starta radilo se s loptom, komentator Sport1 govorio je da kod Guardiole nema vježbi bez lopte, tiki taka postajala je najčešća tuđica u njemačkom jeziku, a vježba rondo nešto što su svi imali na naslovnicama.

Tri godine kasnije Guardiola je već slagao nove odjevne kombinacije u skladu s mornarsko blijedo plavom bojom Citya, kad je pred iste one munchenske kamere umarširao dobroćudni lik Carla Ancelottija. Glamura nije bilo niti u tragovima, a niko se nije niti zapitao čije markirano odjelo nosi novi trener Bayerna. Govorio je kao da se bavi drugim poslom u odnosu na svog prethodnika, bez ijedne jake rečenice. Za razliku od prethodnika nije povlačio filozofske reference iz prošlih epizoda, izgledao je kao da se stidi svojih igračkih i trenerskih trofeja, samo je video zid iza njegovih leđa upozoravao da sjedokosi gospodin s desetak kila viška ima osvojenih pet Liga prvaka. Bayernovih čelnika nije bilo u većem broju, do njega je sjedilo samo crveno lice Karl-Heinz Rummeniggea, koje je medijima moralo objasniti odgovore na par neugodnih pitanja iz klupskih kadrovskih križaljki. Matthias Sammer dan ranije iznenada se odlučio povući, a Uli Hoeneß se pred medjima ne pojavljuje od suđenja i famozne zatvorske kazne. Samo je voditelj klupske tv stanice bio nasmijan i svjestan veličine trenutka.

Novih sponzorskih Audija nije bilo parkirano po zelenoj podlozi Allianz Arene, samo su u kamere zabilježile neuglednu podzemnu garažu i novo parking mjesto trenera u trening centru u Säbener Straße.

Prvi trening bio je daleko od glamura velike arene, smješten na centralni teren trening centra,  prenosila ga je klubska tv stanica. Talijanski trener djelovao je kao trofejna verzija Safeta Sušića, sa kačketom i trbuhom. Ancelotti je izgledao sličnije starom Bayernovom čovjeku od povjerenja Hermannu Gerlandu, nego nekom liku koji bi reklamirao mušku odjeću, satove i pribor za brijanje. Prva vježba bila je odmah bez lopte, trčalo se na ateltski poligon, a kad se krenulo raditi s loptom, prvo su vježbali duga proigravanja. Redale su se vježbe za vježbom, a jedini zajednički nazivnik bio je – Rondo više ne stanuje ovdje. Ancelotti je samo pokazivao prstom, a najagilniji je bio Paul Clement, njegov prvi pomoćnik. Igrači su odrađivali trening kao jedan u nizu.

Planeta Bayern uplovila je u neko novo vrijeme, manje glamurozno, više realistično, s desetak kila viška i bez filozofskih rečenica. Više nećemo slušati kako je najveći rizik ne riskirati, kako pobjeđuje onaj ko napravi manje grešaka, niti ono kako je najlakše naprijed doći jednog loptom nazad, a vjerujem da niti za Augsburg nećemo misliti da je jedan od najboljih klubova trenutno.

Dolazi sezona kiselih krastavaca. 

Magarci