Evropa će ponovo videti kude je taj Niš

GRE NAPREJ

El Muro iz Škofje Loke: što je sljedeće za Jana Oblaka?

Piše:
Miran Zore

@MiranZore

31/05/2016

Zadovoljni smo plasmanom u finale, ali to je samo po sebi još uvijek premalo. Ovaj poraz ne može i ne smije biti naš vrhunac. Nadam se kako ću u budućnosti imati još prilike osvojiti Ligu prvaka.“

To su bile prve riječi Jana Oblaka, mladog vratara madridskog Atletica, nakon 120 minuta igre i serije jedanaesteraca u ovogodišnjem finalu Lige prvaka. Oblak, za razliku od nekih mu suigrača – pogotovo emotivnog veterana Fernanda Torresa – nije suznih očiju napustio travnjak San Sira. Uzdignutog je čela gledao slavlje Ronalda, Ramosa i društva; hladno i optimistično, kao pravi Simeoneov fajter.

 „Uvijek može bolje. Moramo gledati prema naprijed; dignuti glave i zaboraviti taj poraz“ , dodao je dvadesettrogodišnji Oblak i krenuo prema autobusu. Bez suza, euforije; bez floskula i praznih riječi. Iskreno i kratko - Jan Oblak je u Milanu, na utakmici svoje karijere, ostao vjeran samom sebi. Dok su njegovi suigrači suznih očiju žalili za trofejem svih trofeja, on je tek bio siguran u jedno – da njegovo vrijeme, jebiga, još nije došlo.

Oblak nakon uspjeha s Benficom nije više sanjao bilo kakav transfer, već – kako je i sam rekao – prijelaz u jaču ligu i borbu za „značajnije trofeje“. Ušao je u povijest La Lige kao najskuplje (16 milijuna eura) vratarsko pojačanje ikada, kao i s teretom nasljednika odličnog Thibauta Curtoisa, koji se na Mourinhovu želju vratio u Chelsea. Miguel Angel Moya se tada uspješno nametao Simeoneu, ali je izdržao svega do prve malo ozbiljnije ozljede: Oblak je priliku zdušno zgrabio i suvereno zasjeo na poziciju prvog vratara Atletica; postao je „El Muro“. Zid.

Oblak ekipi daje sigurnost. Intuitivan je, odgovoran i pun samopouzdanja. Još uvijek napreduje i dokazuje kako smo napravili pravi potez njegovim dovođenjem“. Tim riječima je Cholo opisao jednog od esencijalnih dijelova svog stroja.

Oblak je ovu sezonu odradio „za deset“. Izdržao je bez primljenog pogotka u čak dvadeset i četiri utakmice La Lige, primivši sveukupno tek osamnaest zgoditaka; daleko najmanje u ligi. Istina, Atletico je kroz sezonu nosila granitna obrana, ali je i Oblak iza njih redovio branio sve što je mogao i trebao. Osvojio je Zamoru, priznanje za najboljeg vratara lige, kao i mjesto u idealnoj momčadi ovogodišnje sezone Lige prvaka. „Ako bi Atletico pobijedio Real, Oblak bi bio igrač utakmice“, ustvrdio je u subotu legendarni Peter Schmeichel.  Penali, sad već očita Oblakova slabost (obranio je tek dva od posljednjih dvadeset i osam jedanaesteraca), otišli su na Realovu stranu. Razočarani Diego Simeone je najavio kako nakon svega „mora razmisliti“, a možda će slično morati napraviti i sam Oblak, jer tko zna kada će Atletico ponovno imati priliku igrati finale.

Slovenija još uvijek čeka svog prvog igrača na europskom tronu. Srečko Katanec je s Boškovom Sampdorijom 1992. postao žrtva Cruyffove Barcelone, dok je Zlatko Zahovič u dresu Cuperove Valencije promašio jedanaesterac u finalu protiv Bayerna 2001. godine. Oblak je u subotu doživio sličnu sudbinu, ali je za razliku od Kataneca i Zahoviča tada on još uvijek mlad, potentan i tek mora dostići svoj vrhunac karijere. Tako ne misli samo on, već i nemali broj klubova koji dijele takvo viđenje, poput Manchester Cityja, Uniteda, PSG-a i drugih koji pažljivo prate razvoj situacije oko njega. Ako je dosanjao Olimpiju, inozemstvo, trofeje, lige petice; zašto ne bi danas, kada se pretvorio u prvoklasnog golmana, dosanjao i konačni cilj – Ligu prvaka?

Poznata izreka kaže kako pobjednik nije onaj koji nikada nije pao, niti je gubitnik onaj koji je puno puta pao. Pravi pobjednik je onaj koji je nakon svakog pada ustao i nastavio dalje. Oblak je ustao već nakon pobjedničkog jedanaesterca Cristiana Ronalda...

Starac i more