Baraž predstavlja: nogometne legende na umjetnički...

ŠALALALA OLIMPIJA

Kraj agonije i jada: kako je Mandarić vratio Olimpiju na vrh

Piše:
Miran Zore

@MiranZore

20/05/2016

Teško je, gotovo nemoguće. Ne može stati u jednu priču, u jednu kolumnu, u jedan članak sve što se u posljednjih dvadeset i jednu godinu dešavalo u najvećem klubu u Sloveniji. Još 1995. godine, kad su zeleno-bijeli posljednji put sjedili na slovenačkom nogometnom prijestolju, uspjeli su prokockati čitavu prednost u odnosu na jadnu konkurenciju i protekcije koje su za vrijeme jake 'jugolige' kao praktički jedini ozbiljan klub iz Slovenije skupljali sve do raspada zajedničke države.

Kada su se jednom zakortljalje, za samo četiri godine stvari su sletjele nizbrdo i tamo ostale sve do ove sezone. Titula najvećeg nogometnog kluba u državi je u međuvremenu, kad su se za vladavinu Olimpijom borile različite interesne frakcije, preselila u Maribor. Znali su ljubičasti kako iskoristiti nogometni blackout Ljubljane - uzeli su trinaest državnih prvenstva i, između ostalog, dva puta hrabro predstavljali Sloveniju u grupnoj fazi Lige prvaka, nešto što se činilo nemogućom misijom. Na jednoj strani Maribor je skupljao trofeje i gradio imidž velikog kluba, dok je Olimpija na drugoj, opterećena ogromnim dugovima i ruševinom od stadiona, klizila ka propadanju. Bukvalnom, stvarnom, ne onom figurativnom. Godina je bila 2004. kada se klub nasilno ugasio i, godinu kasnije, krenuo iznova. Najprije kao NK Bežigrad, nazvan prema dijelu Ljubljane u kojem se nalazio stari stadion, Olimpija je restartala svoj život u petom rangu takmičenja.

Kada se 2009. godine Olimpija, ovaj put pod tim imenom, vratila u Prvu ligu Slovenije, nije to bio veliki i očekivani bombastični comeback. Želja jeste bila velika, imperativ je bila titula prvaka, ali Olimpija se posljednjih šest godina - da skratimo priču - bezuspješno borila na više fronti, a najviše - sama sa sobom. Proces afirmacije kluba kao dostojnog nasljednika legendarne Olimpije išao je (pre)sporo. Ništa od velikih ciljeva i ništa od naslova. Sve do ove sezone.

Milan Mandarić je, kako kaže sam "od oka", u nogometu gotovo pedeset godina. Najprije kao igrač u Novom Sadu, pa onda kao funkcioner u Sjedinjenim Državama, Belgiji, Francuskoj i Engleskoj. Njegov je rad na ovim prostorima dobro poznat i vjerovatno nema kluba, pogotovo u Srbiji, koji bi se "branio" od njegovog entuzijazma, znanja i, naravno, novca.

"Dolazim sa velikom željom. Svi klubovi su veliki, ali Olimpija je Olimpija. Taj klub predstavlja slovenačku prijestolnicu i slovenački nogomet. Danas počinje nova era Olimpije i vjerujem da ću ja i uprava napravit sve što smo obećali", rekao je Mandarić u svom prvom obraćanju nakon dolaska u Ljubljanu. A obećao je titulu - i nije ostao samo na riječima.

Iza Olimpije je duga, naporna sezona posuta trnjem. Smjena čak trojice trenera, rasistički skandal Marka Nikolića, smjena sportskog direktora Ranka Stojića i dolazak talijanskog trenera Rodolfa Vanolija koji govori samo talijanski jezik. Ali, eto, Olimpija je, zahvaljujući prije svega energičnom sedamdesetsedmogodišnjaku Mandariću, uspjela i u sezoni, u kojoj se s Mariborom u jednom trenutku praktično takmičila u tome ko će na kraju biti lošiji, osvojila toliko dugo očekivani naslov prvaka Slovenije. 

Mandarić je tako već u prvoj sezoni napravio što je i obećao. Veliki entuzijasta, koji je ljubljansku publiku vratio na stadion, sad ponovo obećava. "Olimpija sada mora preći u drugu fazu", kaže Mandarić u očekivanju da iz Olimpije napravi moćnog regionalnog "playera", onakvog kakvog Ljubljana zaslužuje.  Ali u trenucima kad Ljubljana još uvijek euforično slavi naslov ne zaboravi da doda i "otom-potom".

Ljubljanski Grad, jedan od glavnih simbola slovenske prijestolnice, prošlu subotu navečer bio je obojen u zeleno i nudio savršenu kulisu za veliki tulum u samom centru grada. Istina, dvorac je u zeleno obojen drugim povodom - Ljubljana je postala i "Zelena prijestolnica Europe2016", ali ipak, nemojte. Nemojte im, nakon dugih i tužnih dvadeset i jednu godinu, uzeti i taj gušt. Svi su prošlu subotu u Ljubljani disali zeleno, pa i taj čuveni kastel. I svi su zajedno pjevali... Šalalalalalala Olimpija…

Magarci