Kapetan napušta brod

HALA MAROF

Životna priča Josipa Iličića: Kako je “mršavi” postao zvijezda Serie A

Piše:
Miran Zore

@MiranZore

04/05/2016

Bio je decembar 2009. godine. Hala sportova Marof u Novom mestu, gradu na jugoistoku Slovenije, otprilike na pola puta od Ljubljane do Zagreba, spremala se za jedan običan blagdanski turnir u malom nogometu. U stvari, klasična priča. Lokalnim nogometnim “frajerima” više nije bilo dovoljno prosto “gaziti” siromašnu domaću scenu, pa su odlučili malo ojačati konkurenciju. Tako se rodio jedan malo jači “hakl”. U stvari, malonogometni turnir. Na terenu - klasika, igralo se 4+1, u grupama, pa onda na izbacivanje. Van terena – pehari i novčane nagrade najboljima. Upravo ono malo novca, od hakla se naravno još niko nije obogatio, privuklo je one malo bolje i ozbiljnije momčadi. Čak i jednu iz Ljubljane.

Ispred hale, na mrazu, jedan mršav momak u kratkičima, kako ih mi ovdje zovemo, pušio je cigaretu. Bio je zajedno s momcima iz Ljubljane, koji su prevalili 70 kilometara kako bi pobjedom na turniru sebi i drugarima osigurali barem jedan malo bolji provod. Šuškalo se tada već na tribinama o 'mršavom', koji “kao” igra prvu ligu, a, eto ga sad – igra s amaterima. Odigrao je, naravno, fantastičan turnir. U polufinalu je, između dvije cigarete, šutirao čak 12 penala i sve pogodio. Finale je, jasno, bila rutina. Društvo iz glavnog grada bez većih je problema uzelo pehar, “kintu”, a “mršavi” je uzeo trofej za najboljeg igrača turnira. Mršavi? Naravno, tad se već znalo, igrač turnira je Josip… Josip i… Još nešto.

Bio je to Josip Iličić, bivši mladi reprezentativac Slovenije, koji je tad još bio aktivan u prvoligašu Interblocku. To je bila posljednja sezona Interblocka u Prvoj slovenačkoj ligi; nakon odlaska glavnog financijera klub se počeo raspadati i završio je u petom rangu takmičenja. I za standarde takvog Interblocka, Josip Iličić je odigrao očajnu sezonu. U 28 utakmica zabio je tri puta, a kritičari su ga slali u penziju. I ne samo oni – sa dvadeset i dvije na plećima Josip je ozbiljno razmišljao da se vrati u Kranj, pronađe neki pošten posao a karijeru svede na betonske terene trećeg po veličini grada u Sloveniji.

“Bio sam spreman da se bacim samo u mali nogomet, čak i da nikad više ne šutnem loptu. Pao sam u psihološkom smislu i mislio sam da je to to”. ispričao je portalu nogomania.com Iličić najteže trenutke u svojoj karijeri.

I možda bi Iličić i digao ruke od nogometa da je imao kada. Dok je on razmišljao, a bio je juni 2010, stigao je poziv iz Maribora; Zlatko Zahović u njemu je vidio potencijal. Interblock se ugasio, Iličić je u Maribor došao praktički – badava. Uspio je u Maribor povući Željka Filipovića, još jednog iz one turnirske ekipe u Kranju. Za momka s asfalta ovo je bila jedinstvena šansa da izbjegne radničku mizeriju u kojoj je odrastao.

“Za Josipa granica nema. On ima sve, potencijal da postane najbolji nogometaš Slovenije svih vremena. Zbog toga smo ga i doveli u Maribor. Uvjeren sam da je ispred njega velika karijera,” rekao je Zahović i bio stoposto u pravu. Iličić je za Maribor stigao odigrati samo 12 utakmica, u klubu provesti manje od tri mjeseca. Palermo je ponudio rekordnu odštetu - 1,8 milijuna eura – i samo 7 mjeseci nakog “pljuge” i pobjede na rekreativnom turniru u Novo mestu Iličić je osigurao sebi i svojima bolji život. U Italiji.

I tako je već šest godina. Iličić, s kojim je i Palermo dobro zaradio kad ga je 2013. godine za 9 milijuna evra prodao Fiorentini, danas je jedan od boljih stranaca na “čizmi”. U ovom trenutku je, statistički, čak četvrti najbolji strijelac Serie A. Njegov ugovor u Fiorentini vrijedi 1,2 milijuna eura po sezoni i blizu je tome da ga nadmaši novi, još vrijedniji. Roma i Leicester City samo su neki od onih koji bi željeli “zlatom” platiti Iličićevu ljevicu.

Iličić se nakon decembra 2009. u Novo mesto nikad više nije vratio. Život i karijera odveli su ga daleko, u svijet nogometne elite, tamo gdje se igra brzo, žestoko, čak i brutalno. Tamo gdje je romantika u igri već dugo zaboravljena. Iličić možda nije zaboravio na nju. Možda, poneki put kad razmišlja o svom teškom putu, pomisli na onaj posljednji dim prije šutiranja dvanaest hladnih i preciznih penala u hali Marof. Možda se danas čak i ponosi onim presudnim haklom.

Možda. Ali jedna stvar je sigurna. Momci iz Novog mesta sigurno jesu ponosni.

Starac i more