Same old, same old

DUODECIMA?

Torrente će dobiti infarkt!

Gostuje:
Luka Kostić

03/05/2017

Završilo je na isti način.

Cristiano Ronaldo i Sergio Ramos u zagrljaju, podignutih šaka, prepun Santiago Bernabeu u pjesmi. "Kako se osjećate?", pjevale su mase Realovih navijača svojim slomljenim susjedima. Četvrti put u četiri godine u Europi. Nakon dva finala sada opet u polufinalu Atleticov san o prvom naslovu europskog prvaka slomljen je na najokrutniji način - od strane njihovih najmržih rivala.

Nije trebalo završiti tako. Uostalom, unatoč tome što je Real aktualni kontinentalni prvak, gotovo se svi slažu da već dugo ne igra dobro. Momčad slabo kontrolira utakmice, nema napadačku niti obrambenu strukturu, ovisi o kvaliteti i nepokolebljivoj želji ključnih pojedinaca. Ukratko, unatoč tome što pobjeđuje, ovo nije velika momčad poput Guardioline Barcelone, Sacchijevog Milana ili van Gaalovog Bayerna. Ovo je trebala biti godina kada je europski prvak ranjiv.

S druge strane, Atletico je susret dočekao u sjajnoj formi, neporažen u petnaest utakmica i pogonjen nemjerljivim prkosom i željom za osvetom. Ovo je, vjerovali su, trenutak kada će sve prošle nepravde biti ispravljene. Chicharitov gol u zadnjim minutama na Bernabeu, Ramosova glava u Lisabonu, Juanfranova nesretna stativa u Milanu. Sudbina je trebala biti na njihovoj stran, a kako bi itko u to posumnjao kada je riječ o momčadi koju vodi Diego Simeone? Triputa su, s najmanjim marginama, zaustavljeni od gradskih rivala; nije li vrijeme da se sreća okrene?

Pa ipak, ništa; niti sudbina niti trud, niti Cholo Simeone niti providnost bogova nogometa nije mogla zaustaviti Real Madrid sinoć. Atletico će na uzvrat po posljednji puta u povijesti istrčati na Vicente Calderonu u jednoj europskoj utakmici. Ali, umjesto velikog slavlja, stadion će napustiti europsku pozornicu s utakmicom koja će, kao i svi oni silni derbiji prije dolaska Simeonea, biti irelevantna. Real Madrid će u Cardiffu igrati za svoju dvanaestu europsku titulu. Atletico nema niti jednu, samo tri finala.

Cristiano Ronaldo zabio je hat-trick i nimalo nezasluženo, bit će prvo ime nakon Realove pobjede. Golovi broj 101, 102 i 103 u Ligi prvaka - više nego čitav Atletico Madrid. Ali, ukoliko je postojao pravi junak u kraljevskoj bijeloj onda je to bio Isco Alarcon. Dovoljno govori o širini Realove momčadi činjenica da takav igrač - osmica koja bi ušetala u bilo koju drugu momčad svijeta, s pas igrom, driblingom i pozicijskim osjećajem svjetske klase - sjedi na klupi. Upravo su Isco i njegovo dijagonalno i horizontalno kretanje bili ključ Zidaneove 4-3-1-2 formacije, koja je u potpunosti ugušila Atleticovu kontru i stvorila toliko šansi da je neki drugi dan  rezultat mogao biti i porazniji za crveno bijele.

Modrić i Kroos su, kako to često znaju, raspolovili svoje pozicioniranje, ostajući duboko i sprječavajući pritisak Griezmanna i Gameira na Realove stopere. Isco je u tom slučaju služio kao vertikalna poveznica između napada i obrane - njegovo neumorno mijenjanje pozicije stvaralo je višak na Atleticovom desnom boku, gdje je - u duetu s ponovno impresivnim Marcelom -  izolirao nesigurnog Lucasa koji je, uostalom, igrao van pozicije zbog ozljeda Juanfrana i Gimeneza). Uspješno je odigrao 56 od 57 pasova, napravio tri driblinga, stvorio šansu prije gola i generalno stvarao višak neumornim kretanjem. Atletico je nakon 90 minuta imao četiri šuta od čega samo jedan, bezopasan Godinov pokušaj glavom, u okvir Navasovog gola. Kritizirajte Realovu igru ove sezone ali, ruku na srce, teško je ne zaključiti da su odigrali gotovo pa perfektnu utakmicu.

Upravo to je  čini se ključna definicija ovog Zidaneovog Reala. Niti u fazi obrane, tranzicije, ali niti u napadu ne postoji efektivan sustav izgradnje igre i pozicijskog plana, koji bi stvarao šanse i viškove u najopasnijim pozicijama pred protivničkim golom (tzv. “polu-prostori” između bekova i stopera, a iza zadnjih veznih).

Međutim, Real posjeduje toliko “nosača” lopte svjetske klase da im i nije potreban rigidan taktički sustav ne bi li kvalitetno stvarali šanse. Ukoliko protivnici stvaraju presing na Kroosa i Modrića, Isco će stvarati višak ispred njih. Ukoliko zatvore njega, Kroos i Modrić sami sudjeluju u kvalitetnom prijenosu lopte u protivničke opasne zone. U tom trenutku je naravno  sve gotovo, čak i za vjerojatno najbolju obranu Europe u ovom trenu. Jer u svom šesnaestercu imaju najboljeg “poachera” suvremenog nogometa - Cristiana Ronalda. U tri utakmice četvrtine i polufinala  protiv Bayerna i Atletica postigao je osam pogodaka.  Mnogi će vam, s pravom, reći da osim toga nije ništa napravio.

U tome i leži srž tog naizgled paradoksalnog konsenzusa da je ovaj Real Madrid uspješan unatoč, a ne zbog svog trenera. Da pobjeđuje a ne igra dobro.  U dobu kada pozicijska organizacija i momčadske strukture sve više dominiraju elitnim klupskim nogometom, ovaj Real sve više djeluje kao (uspješan) anakronizam. Riječ je o jednom od najboljih rostera ikada okupljenih - o momčadi čije su individualne kvalitete toliko jake da im nije potreban rigidan sustav ne bi li ostvarivali rezultate na najvišoj razini.

Uostalom, Real ima najbolje bekove na svijetu, najbolju veznu liniju na svijetu i najboljeg golgetera. Isto tako, ima i ponajviše novaca na svijetu. Koliko god nas ta misao ponekad uznemiravala, ponekad će dubina klupe i sama kvaliteta pojedinaca predvladati nad sustavom i bolje uređenom ekipom.

Za Diega Simeonea i tisuće Atleticovih navijača, kojima su srca slomljena četvrtu godinu zaredom, ipak, mala će to biti utjeha.

Drugi puta, senor Torrente.

Starac i more